 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
|
|
DONJI VAKUF |
"Rezultati istrazivanja pokazali su da se radi o posebnim vrijednostima koji bastine gradovi Bosne i Hercegovine, i da ta mreza gradova ima kontinuitet od dva milenijuma..."
U srednjem vijeku D. Vakuf je pripadao zupi Uskoplje. Medjutim ne zna se pouzdano godina kada su udareni temelji danasnjem naselju. Jos 1530. godine Benedik Kupresic svojim putopisom upucuje na zakljucak da se ovo naselje zvalo Donji Novi. Prema kazivanju historicara Nasufa Fazlagica grad je osnovao Ibrahim-Beg Malkocevic (drugi od sedam sinova Malkoc-bega, bosanskog, hercegovackog i kliskog sandzakbega). Prema ovim izvorima Ibrahim-beg je 1574. godine podigao dzamiju (carsijska-bas dzamija) koju u svom putopisu spominje i Evlija Celebija. U to doba D. Vakuf se zvao Novosel. Iz sultanovog fermana koji nosi datum 20 muharema 990. po hidzri (19. novembar 1590. godine) saznajemo da je stanovnistvo Novosela, zbog geopolitickog i komunikacionog znacaja koji mu je pridavala 'porta' bilo oslobodjeno poreza. Od tog datuma Novosel (Donji Vakuf) nosi status kasabe. Turci su treba pomenuti, Donji Vakuf zvali Fakvi-ziv, a kasnije Donji Vakuf. Tada je grad imao 161 kucu sa 33 medereda (neozenjena mladica). Naseljavali su ga zanatlije, trgovci a bilo je i carskih sluzbenika. Da je tadasnje Donje Uskoplje predstavljalo znacajan strateski punkt svjedoci i podatak da je u gradu sluzbovalo 14 vojnih lica (10 spahija, dvojica cehaja, jedan subasa i jedan vojvoda). Za turske vladavine u Donjem Vakufu na lijevoj obali Vrbasa nije izgradjena ni jedna kuca, a i naselje na desnoj nije se razvijalo. Austrougarske vlasti i okupator zatekli su staru kasabu sa oko 2000 stanovnika.
Tada nastaje gradnja cestovnih i zeljeznickih komunikacija, jer je okolina Donjeg Vakufa bogata sumom brzo privukla Becke industrijalce. Izgradjena je uskotracna pruga D.Vakuf - Jajce te Donji Vakud - Bugojno kao i putni pravci dolinom rijeke Vrbas. Pocetkom ovog vijeka (1901.) podignuta je prva pilana na vodeni pogon na rijeci Semesnici, vlasnistvo Huge Feldbauera, tada je premostena rijeka Vrbas (Filbarova cuprija). U svojim putopisima profesor Strodl Stjepan iz Sarajeva spominje da je 1901. u Donjem Vakufu bilo 2 329 stanovnika dok je Bugojno imalo 1 771 stanovnika. On je zabiljezio i postojanje sreske ispostave, zandarmerijske stanice, devet dzamija, cetiri mekteba, narodnu osnovnu skolu, pravoslavne crkve, pravoslavne osnovne skole, zeljeznicke stanice. Poceo je rad i gipsare (vlasnistvo firme Latner), pogon tkaonice cilima, nesto zeljeznicara, zanatlija, trgovaca i ugostitelja sa svega 350 zaposlenih. Ostalo stanovnistvo bavilo se poljoprivredom, ducane su drzali imucniji ljudi a bilo je i 40 zanatlija.
Pored svega ovoga bilo bi vrijedno spomenuti da u okolini D. Vakufa postoji 16 nekropola stecaka, ostatci goticke bazilike u Oborcima, turbe Torlak Alije u Torlakovcu, a najvise kulturno - historijskih spomenika iz rimskog i turskog perioda nalazi se u Pruscu (4 km od D.Vakufa ) gdje su najznacajniji spomenici tvrdjava 'stari grad' koju su zapoceli Mlecani a zavrsili Turci, sahat kula, turbe Hasan Kjafi efendije, turbe Ajvaz Dede i Ajvaz dedina stijena 'Ajvatovica' koju nazivaju 'mala kjaba' jer je postala najvece doviste muslimana u Evropi, a ujedno i najveci skup Bosnjaka. Prije rata (1992.-1995.) Donji Vakuf je bio razvijen moderni gradic u kojem je zivilo oko 7 000 stanovnika, dok opcina broji preko 20 000 stanovnika. Imao je razvijenu drvnu industriju "Janj", tvornicu montaznih kuca, tvornicu gipsa i gips-celuloznih ploca, rudnike gipsa i kamena, metalni pogon, visokogradnju i citavi niz drugih manjih poduzeca, te osnovne i srednje skole. Najvaznija je saobracajna raskrsnica u Bosni i Hercegovini za sve putne pravce prema velikim gradovima Hrvatske, Jadrana i Evrope. Priroda je izuzetno lijepa, a razvijen je lov i ribolov. Sportski zivot je takodjer razvijen. U kulturnom i kulturno umjetnickom stvaralastvu vec se afirmisao u Bosni i Hercegovini a i sire kao grad slikara,pjesnika i glumaca.Ovdje posebno valja isteci afirmisanog slikara i pjesnika Ismeta Ramljaka, glumca i prozaistu Nakiba Abdagica te mlade pjesnike Samira Tahirovica, Almu Dogan i rahmetli Samira Mustaficu Mrtvog koji su izdali najmanje po jednu knjigu poezije ili proze.Grad ima bogatu biblioteku,Kulturno umjetnicko drustvo i knjizevni klub 'ART'.
Istorija okoline Donjeg Vakufa
3000 p.n.e.- arheoloski nalazi u okolini Bugojna (Gradina) svjedoce o naselju koje pripada bakrenom dobu (eneolit)
700 p.n.e. - u zeljeznom dobu je na istoj lokaciji postojalo znacajno utvrdjeno Ilirsko naselje
9 n.e. - Rimljani dolaze u ove krajeve.Osim vojnickih postaja (nadjene su izmedju ostalih stvari, kovanice), Rimljani nisu gradili naselja.
1414- Turci se pojavljuju po prvi put u gornjovrbaskoj regiji. Predvodi ih Isak-beg a dosli su na poziv vojvode Hrvoja Vukcica koji je prije toga upravljao tom teritorijom.
1415- povelja kralja Tome u kojoj se spominju neka sela iz gornjovrbaske doline. Zupom Uskoplje su zvanicno jos uvijek upravljali bosanski vladari. U to vrijeme je i Jajce palo pod tursku vlast. Formiran je Bosanski Sandzak.
1463-Skender-pasa dolazi u Bosnu, zajedno sa sultanom Mehmedom.
1483- Skender-Pasa postaje bosanski vezir, i prenosi zijamet Vesela Straza na svog tek rodjenog sina Mustaj-bega (posto veziri nisu mogli posjedovati zijamet). Medjutim, Madjari osvajaju Biograd (Prusac), tada najznacajnije naselje u gornjovrbaskoj oblasti.
1502-Mustaj-beg ponovo zauzima zijamet Vesela Straza.
1572- izgradnja dzamije u Donjem Skoplju (Donji Vakuf). Ovo mjesto postaje jedan od centara aristokracije u Kliskom sandzaku a kada Mleci upadaju u Klis, sjediste sandzaka se seli u Donji Vakuf. Posto je Prusac bilo vece mjesto , sandzak-beg boravi u Pruscu.
1580- Nakon velikih turskih osvajanja (Zvornicki, Hercegovacki sandzak) formiran je Bosanski Pasaluk sa osam sandzaka. Sandzaci su podijeljeni na nahije: Gornjovrbaska dolina postaje nahija Skopaljska. Nahiji Skoplje pripadaju zupe: Soko, Jezero, Ebubekir, Janj, Skoplje i Kupres.
1692-Morlaci, uz pomoc Mlecana, upadaju u Skopaljski kraj sve do Donjeg Vakufa. Mnoge kuce su unistene.
1694- podize se Ahmet-pasina dzamija u varosi Akhisara (danasnje Bugojno). 1866-nakon popravke puta Donji Vakuf-Bugojno grad Bugojno pocinje da raste. Postanska linija izmedju Sarajeva i Livna prolazi ovim putem.
1868-prva telefonska linija u Bugojnu. Na gornjem Vrbasu spominju se krajem XVI st. u deftrerima tri kasabe, ranije seoska naselja: Cesta, Novosel i Novo Jajce. Kasabu Cesta, danasnji Gornji Vakuf u nahiji Uskoplje utemeljio je oko 1590 zaim Mehmed-beg Stocanin podizanjem dzamije i pratecih vakufskih objekata. Nesto sjevernije, u istocnoj nahiji, Ibrahim-beg, iz poznate bosnjacke loze Malkoca, podigao je kasabu Novosel, danasnji Donji Vakuf. Novosel je pocetkom XVI st. bio kasaba sa dvije muslimanske mahale, u kojima je bila 161 kuca sa 33 mudzereda. Skoro su svi stanovnici bili razne zanatlije. Bilo je trgovaca cohom, a spominje se jedan ranar. Kako je grad i dalje bio strateski vazan derbent, to je u njemu bilo nastanjeno 14 vojnika od kojih 10 spahija, dvojica cehaja i po jedan subasa i vojvoda
<< BACK
|
|
|
|
|
