 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
» | |
» | |
» | |
» | |
» | |
» | |
 |
|
GORAZDE |
"Rezultati istrazivanja pokazali su da se radi o posebnim vrijednostima koji bastine gradovi Bosne i Hercegovine, i da ta mreza gradova ima kontinuitet od dva milenijuma..."
Historija
U gornjem toku rijeke Drine, otprilike u sredistu njenog gornjeg toka nalazi se grad Gorazde. Grad ima veoma dobar geografski i strateski polozaj. Smjesten je na istocnim ograncima planine Jahorine, na nadmorskoj visini 345 m, 43° 40' sjeverne geografske sirine te 18° 58' istocne geografske duzine. Mozda bolje receno, grad je smjesten u dolini rijeke Drine, podhranjenske njene lijeve pritoke, te Kolijevackog potoka s desne strane. Pjesnik bi uocio da se grad nalazi na obje strane rijeke Drine, vezan drinskim mostovima.
Grad okruzuju uzvisenja, Misjak na jugozapadu, Biserna na jugoistoku, Samari na jugu, Gubavica na zapadu i Povrsica na sjeveru. Izmedju ovih lijepih sumskih predjela, prkosno i nekada plahovito protjece ljepotica Drina, koja nizvodno od grada, otprilike oko jedan kilometar gubi svoje pravo ime i prelazi u vjestacko jezero. Dolina Drine bila je glavna raskrsnica, odnosno saobracajna arterija na podrucju istocne Bosne. Vazan je to put za Primorje, Srbiju, Crnu Goru, dobra veza sa Sarajevom i drugim krajevima. Za sve ove puteve znali su stari Rimljani, srednjovjekovni Dubrovcani i mnogi drugi. Poseban znacaj Gorazdu u saobracajnom pogledu davala je pruga uskog kolosjeka Ustipraca - Foca izgradjena 1939.godine. Veci znacaj Gorazde dobija 1958. godine kada je izgradjen put Gorazde - Tjentiste - Cemerno - Gacko - Dubrovnik.
Rimsko groblje (opcina Gorazde, izmedju sela Pogled i Komran)
Povoljna klima, plodno tlo, bogatstvo suma kao i druga prirodna bogatstva pruzala su ovom kraju dobru mogucnost da se u davnoj proslosti na mjestu danasnjeg grada nasele ljudi. Ovdje postoje tragovi zivota iz prahistorije, a arheoloska iskopavanja potvrdjuju da su naselja: Popov Do, Zupcici, Podhranjen i jos neka druga mjesta naseljavali stanovnici mladjeg kamenog doba. Naselja iz okoline Gorazda: Sopotnica, Zidine (Kopaci), naselja su iz rimskog perioda. Kako je sam grad nastao ili kako je dobio naziv nema sigurnih podataka, ali se zna da se ime grada prvi put pominje 1397. godine. Iz te srednjovjekovne proslosti ima dosta spomenika koji govore o zivotu na ovom prostoru. Uglavnom su to pisani nadgrobni spomenici - stecci.
Da li je grad dobio ime od korijena rijeci gorjeti, ili po tome sto mu je okolina bogata sumama - gorama, sigurno se ne zna. Smatra se da je tacna tvrdnja filologa Gorana Vukovica da ime Gorazde vodi korijen od Slovenske rijeci Gorazd.
Kada su Turci Osmanlije u XIV stoljecu poceli sa osvajanjem balkanskih zemalja na udaru je bila srednjovjekovna Bosna. Gorazde je 1465. godine palo u turske ruke. Taj period obiljezen je i ekonomskim razvojem. Iako je grad 413. godina bio pod turskom vlascu i imao vecinom muslimansko stanovnistvo nije dobio tursko - orijentalno obiljezje. Poslije Turske Bosnom je 1878. godine zavladala Austro-Ugarska carevina. Te iste godine Austro-Ugarska vojska ulazi u Gorazde. U samom gradu gradi vaznu kasarnu 1886. godine. Danas je to obnovljena osmogodisnja skola koja nosi naziv "Husein -ef. Djozo". Prvi svjetski rat BiH, pa i Gorazde docekali su pod Austro-Ugarskom okupacijom. U tom ratu stanovnistvo Gorazda, uglavnom muslimansko masovno je stradalo od srpske i crnogorske vojske. Bio je to osmi genocid nad muslimanima Bosne i Hercegovine.
U toku drugog svjetskog rata Goraze prezivljava teske dane. Sam grad vise puta prelazi iz jednih u druge neprijateljske ruke. Komadanje Jugoslavije i njena podjela negativno su se odrazile i na samo Gorazde. U aprilu 1941. godine u grad ulaze njemacke i talijanske jedinice, vlast formiraju i jedni i drugi, a osim toga formirana je i vlast Nezavisne drzave Hrvatske (NDH). Kako je tada stanovnistvo grada u nacionalnom pogledu bilo mjesovito, opet se nasla prilika za medjusobno sukobljavanje. U tom sukobu najvise strada muslimansko stanovnistvo. Za vrijeme tog, devetog po redu genocida nad muslimanima, cetnici su klali muslimane na gorazdanskom mostu i bacali ih u Drinu.
Zavrsetkom drugog svjetskog rata ovdje se zivjelo u nadi da se vise nikada nece ponoviti strahote rata. Prije svega muslimani su imali ogromno povjerenje u svoje komsije, ne pomisljajuci da od njih moze doci bilo kakvo zlo. Ali sve je bilo formalno, prividno i lazno. Desilo se ono najgore, opet od komsija Srba, Srbije i Crne Gore. Velikosrpski prohtjevi i planovi oko stvaranja takozvane "Velike Srbije", doveli su do toga da Srbija i Crna Gora uz pomoc velike vecine bosanskih Srba i cjelokupne JNA, aprila 1992. godine izvrsi agresiju na BiH. Bio je to pocetak jos jednog genocida nad muslimanima BiH, desetog po redu. U ovom ratu Gorazde i stanovnistvo grada naslo se u posebno teskom polozaju. Goloruko stanovnistvo dzelatima pruza otpor, kako ne bi dozivjelo sudbinu Cajnica, Rogatice, Foce ili Visegrada…
Grad je bez vode, struje i hrane. Jedini nacin da se dodje do minimalne kolicine brasna za porodicu bio je "Put spasa" do Grepka. A onda je i taj put bio presjecen. Svaki dan blokade bio je presudan, svaki gorazdanski dan bio je posebna prica. U vremenu neizvjesnosti, teskih iskusenja i nezamislive patnje, Gorazde je sacuvalo svoje dostojanstvo. Sta je sve grad izdrzao ne moze se ispricati, ali se sigurno zna da je svaki ratni dan u Gorazdu posebna prica, svako dijete i svaki covjek ziva Historija. U vrijeme blokade grad nije umirao, nego je prkosio agresoru zivotom. Mada u teskim uslovima, radile su bolnice, skole…
Jedna od najvecih bitaka za Gorazde bila je operacija "KRUG" augusta 1992. godine. Operacije su izvele Prva i Trideset prva drinska udarna brigada. Borbe su trajale cetrdeset dana i zavrsile su triumfalnim ulaskom u grad oslobodilackih jedinica u grad preko jakih cetnickih uporista: Desana i Povrsnice. Akcija je izvedena na dva ratista: napasom na kote Hranjen i Ostro na jednoj strani i Petibor, Trovrh i Tvicjak na drugoj strani. Izvodjenjem operacije "KRUG" neprijatelju je nanesen tezak poraz. Oslobodjeno je 150 km2 prostora, doslo se do oruzja i municije, ojacao je moral nasih branitelja. Sve ovo je ukazalo, da je na gorazdanskom prostoru stasala jaka Armija branitelja koja je sposobna poraziti do zuba naoruzanog neprijatelja. Ova operacija, ne samo da je borcima dala moral nego je i omogucila gradu da bar donekle normalno zivi.
Nakon oslobadjanja 150 km2 na lijevoj obali Drine, 14. Septembra iste 1992. godine pocela je akcija za oslobodjenje teritorije na desnoj obali Drine. Akcija je uspjesno zavrsena 18. septembra 1992. godine, a izvele su je jedinice Cetrdeset trece i Trideset prve Drinske brigade. Razbijena su neprijateljska uporista na: Kolijevkama, Visevicama i Biljinu, te oslobodjena naselja: Bare, Krsnica, Zupcici, Potkozara i jos neka sela. Tada je cijeli teritorij Gorazda bio slobodan.
Jedini bosansko-hercegovacki grad na Drini koji se uspio odbraniti u ovom ratu je Gorazde i svi njegovi branitelji s pravom nose naziv heroji i sam grad je Heroj. Ako se ovom doda i strateska vaznost za BiH i Federaciju onda Gorazde sigurno zasluzuje vecu paznju, da se u njemu osiguraju uvjeti za bolji zivot i zapazeniji razvoj.
<< BACK
|
|
|
|
|