 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
|
|
LIVNO |
"Rezultati istrazivanja pokazali su da se radi o posebnim vrijednostima koji bastine gradovi Bosne i Hercegovine, i da ta mreza gradova ima kontinuitet od dva milenijuma..."
Zaklonjen za strme stijene i na prisojnoj strani izdasno izlozen suncu, izvor Bistrice je od pamtivijeka privlacio covjeka. Bistra i studena voda vezala ga je za taj prostor. Jos poodavno su povijesnicari zabiljezili da je covjek ovdje bio prisutan i u prapovijesno vrijeme, da se ovdje zivjelo i za vladavine Rimljana, te da ce po doseljenju Slavena, u 7. stoljecu Livno biti centar Hlivanjske zupe.
Kako se naselje podno Crvenica zvalo do dolaska Slavena o tome nema zabiljezenih svjedocanstava. Do danas najstariji poznati povijesni izvor u kojemu se spominje Livno iz vremena je hrvatskog kneza Mutimira (iz 892. godine).
U mnogim dokumentima iz srednjeg vijeka na latinskom jeziku Livno je zabiljezeno kao Cleuna, Cleona, Clivuna, Hliuna, Hleuna,...
O porijeklu imena Livno do danas se kao ispravna odrzala od mnogih mjerodavnih znanstvenika usvojena teza da je u korijenu ovog toponima praslavenska rijec hlijev (u ikavskom izgovoru hliv), koja oznacava staju, ali je bilo i drugacijih misljenja, kao npr. da ime Livno ima veze sa izvorom rijeke Bistrice. Naime, ovo ime se dovodi u vezu sa rijecju hlip(hlib), koja oznacava prag u rijecnom koritu preko kojeg rijecna voda pada u slapovima, pa se pretpostavlja da su slavenski doseljenici ovo ime izveli iz rijeci hlib i nastavka -no, i da je kroz daljnje jezicke promjene doslo do naziva Hlivno(Livno).
U nekim dokumentima Livno se spominje i kao Bistricki grad.
Jos u broncano i zeljezno doba je ovdje obitavalo ilirsko pleme Delmati. Oko 9. godine su ih pokorili Rimljani.
Pod konac rimske uprave ovaj kraj prima krscanstvo. Pocetkom 7. stoljeca stizu Slaveni na ove prostore, i pocinje slaveniziranje vec djelimicno romaniziranog stanovnistva.
U 10. stoljecu Livno je jedna od zupanija hrvatske drzave. Poslije poraza 1324. godine, ovaj kraj je predan bosanskom banu Stjepanu II Kotromanicu i od tada je ovaj kraj dio bosanske drzave. U to doba u Bosnu dolaze i franjevci nastojeci potisnuti prilicno rasireno bogumilstvo i ucvrstiti katolicku vjeru. Prije 1485(tacna godina nije poznata) u Livno stizu Turci. Novu vjeru - islam, prihvata dio bogumilskog i krscanskog stanovnistva. Kao znacajno stratesko i trgovacko mjesto u tom razdoblju se Livno brzo razvija i snazno utvrdjuje. Kad Turci osvoje Klis i osnuju Kliski sandzakat, Livno ce cijelo vrijeme njegova postojanja biti stvarno sjediste kliskih sandzak-begova. U njemu ce , zahvaljujuci uglednoj i bogatoj gospodi, biti podignute mnoge zaduzbine (pored ostalog, i cetiri potkupolne dzamije, cime se u cijeloj Bosni i Hercegovini nije mogao pohvaliti ni jedan drugi grad osim Sarajeva - cak ni Travnik, Mostar , Banja Luka). I Austrougarska vlast je pokazala veliko zanimanje za ovaj kraj. Od 1853. godine, pa do okupacije Bosne i Hercegovine ona je u Livnu imala svoju stalnu konzularnu agenciju. Livno je od davnina bilo jedna od vaznih trgovackih raskrsnica. Jos u rimsko doba Mediteran su s kontinentom povezivali putovi:
Salona-Prolog-Livanjsko polje-Glamocko polje-Banja Luka- Bosanska Gradiska, te Salona-Arzano-Busko blato-Duvanjsko polje-izvor Rame-Gornji Vakuf-Vitez-Kiseljak-Visoko-Breza. U srednjem vijeku i za turske uprave Livno ce postati najznacajnije trgovacko mjesto na ovom prostoru i jedno od poznatijih u Bosni. Preko njega ce ici roba iz Banje Luke, Carigrada i Sarajeva do Splita, a onda do Trsta i dalje u Evropu.
Iz knjige "Kutija za cuvanje vremena"
Autor: Stipo Mandjeralo
Duman, izvor Bistrice je prica za sebe. Pod tom vodom, sto s hukom kulja ispod zastrasujece nadnesenih krecnjackih gromada i za visokih vodostaja zaglusuju usi, stajao je ushicen i odusevljavao se veliki putnik Evlija Celebija, kao, sigurno, i mnogi i prije i poslije njega. Rodjeni Livnjak Stipo Markovic o ovom izvoru jednom je rekao:"Voda je vrlo bistra pa valjajuci se i skacuci preko kamenja i litica pjeni se,bjelasa i baca sitne kapi naokolo pruzajuci krasan pogled kako na sam vodopad, tako i na tu brzu i pjenusavu rijeku".
S dolaskom Turaka izvor dobiva ime na turskom jeziku-Duman.
Ovom rijecju odvajkada se oznacavao samo izvor Bistrice ili i samo najuzi prostor oko njega (i danas Livnjaci obicavaju reci:"Ko se jedanput Dumana napije ne zaboravlja ga lako".
Rijecju Duman oznacava se dim, magla, prasina.
<< BACK
|
|
|
|
|
