 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
|
|
KOSULJA SRETNOG COVIJEKA |
Nekada davno, u jednoj dalekoj zemlji, zivio je sultan koji je imao kcer neobicne lijepote.
Jednoga dana, sultan se razbolio. Pregledali su ga svi ljekari iz carevine, ali ni jedan nije mogao da utvrdi uzrok bolesti.
-Sve bih na svijetu dala da ozdravis, oce, - rekla je njegova kcer.
Posto se uvjerila da ni jedan ljekar ne moze da izlijeci njenog oca, pozvala je carobnjake.
-Najbolje bi bilo da ode na more, savjetovao je jedan.
-Niposto, - tvrdio je drugi. - To bi jos vise otezalo stvar. Ako popije napitak koji cu mu pripremiti, nas voljeni sultan ce odmah ozdraviti.
Kad je cuo za sultanove nevolje, vrac iz susjedne zemlje dosao je jedne veceri i rekao:
-Samo ja znam nacin kako da se vasem ocu vrati zdravlje.
-Reci, molim te, - molila je sultanova kcer.
-Sultan nece ozdraviti sve dok ne obuce kosulju sretnog covijeka.
Sultanovi vojnici odmah su posli u potragu. Ali, gdje da pronadu potpuno sretna covijeka ?
Kucali su na sva vrata i pitali:
-Da li si sretan ?
Ali, svako je imao neku nevolju - i bogati i siromasni.
-Cjeli grad smo pretrazili, - rekao je komandant sultanove vojske , - ali nigdje nismo pronasli sretnog covijeka.
-Trazite ga onda van grada, - rekla je sultanova kcer. - Obidite i pustinje i kuce siromaha.Pronadite kosulju sretnog covijeka.
Vojnici su izvrsili njeno naredenje i obisli sva sela i gradove u carstvu i u susjednim zemljama.
-Zivi li tu neki sretan covijek ?, - svuda su pitali.
-Niko od nas nije sasvim sretan, - odgovarali su im ljudi. - Potpuna sreca nigdje ne postoji.
Komandant sultanove vojske obilazio je najbogatije trgovce i gradane.
-Da li si sretan covij ?, - pitao je svakog od njih.
-Sretan ?, - odgovarali su mu. Bio bih sretan kad bih imao cjelo bogatstvo ovoga svijeta.
Ovako, kako mogu da budem sretan kad postoji i bogatiji od mene ? Poslije nekoliko mijeseci, posto su obisli bezbrojne zemlje,sultanovi vojnici su u pustinji naisli na mladica koji je cuvao stado ovaca.
-Izgleda da je onaj covijek sretan, - rekao je komandant.
-Alah ti pomogao, - rekao je komandant mladicu.
-Vasa sam sluga, gospodaru, - odgovorio je pastir. - Nemam cime da Vas ponudim,jer sam toliko siromasan da jedva zivim od svog rada.
- Ali, izgledas veseo, primjetio je komandant. - Da li si ti sretan covijek ?
Mladic je odgovorio da mu se cini da je najsretniji covijek na svijetu, iako siromasan, slobodan kao ptica. A onda, na komandantov znak, pastira su zgrabili vojnici.
-Ne plasi se, - rekao je komandant, - potrebna nam je samo tvoja kosulja. Odnjecemo je nasem sultanu, a tebi cemo platiti koliko trazis.
-Moja kosulja ? - cudio se pastir, razrogacivsi oci. - Nikada nisam na sebi imao kosulju.
-Opet smo bili lose srece, - rekao je komandant. - Najbolje je da se vratimo u palatu i kazemo da nismo uspijeli.
Kada su se vratili u palatu, sultan je bio vec umro. Ipak, sultanova kcer je upitala komandanta:
-Da li je pronasao kosulju sretnog covijeka ?
-Nismo,gospodice, - odgovorio je on. - Oni koji nose kosulju nisu sretni,a oni koji su sretni - nemaju kosuljue.
<< BACK
|
|
|
|
|
