 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
|
|
Istinita prica o zvijezdi |
Kad sam bila dijete, moj babo Dzevad me je naucio kako se crta zvijezda petokraka, iz jednog poteza i bez dizanja olovke sa papira, a ja sam nedavno naucila Ellu. (A onda je ona naravno pokazala trik svim svojim prijateljicama ovdje u Parizu).
A evo kako je babo naucio crtati zvijezdu petokraku: Krajem drugog svjetskog rata imao je jedanaest godina. Zivio je u Sarajevu kod nekog rodjaka (jer je kao vrlo mali izgubio roditelje). Njegov rodjak je stanovao u ulici gdje se nalazio zatvor. Nekoliko celija tog zatvora su bile prizemno. Babo je cesto prolazio ispred prozora sa resetkama i uvijek je osjecao radoznalost pomijesanu sa zebnjom.
Jednog jutra sisao je na ulicu sa kriskom namazanom pekmezom u ruci. Hodao je polako i lizao slatki gornji sloj na kriski. Odjedanput je zacuo:
- Hej, mali ! Mali !
Osvrnuo se oko sebe. U blizini nije bilo nikoga. A onda je spazio blijedo kao kreda lice robijasa koji je iza resetaka zurio u njegovu krisku.
- Pridji blize, ne boj se, rekao mu je.
Babo je oklijevao. Rodjak mu je bio zabranio da se upusta u razgovor sa nepoznatim osobama. Bio je u strasnoj nedoumici.
- Ako mi dadnes krisku, naucit cu te nesto, nesto fino, saputao je robijas pomno fiksirajuci krisku sa pekmezom. Oci su mu se sjajile u polumraku celije. Koscate ruke prljavih noktiju grcevito su stezale debele zeljezne sipke. Babo se htio izgubiti u vidu lastinog repa, ali robijas nije odvracao pogled sa njega.
- Gledaj ovo, rece, pokazujuci na komadic ugljea s kojim za tihni cas nacrta na zidu kraj resetki zvijezdu sa pet krakova. Munjevitom brzinom ih doda jos nekoliko raznih velicina.
Bijase dosta mjesta za puno zvijezda jer su kameni zidovi zatvora bili najmanje pola metra debeli.Babo je bio potpuno zaboravio na svoju krisku. Pekmez je lagano curio na plocnik.
Energicnim pokretom robijas slomi komad uglja. Nesto malo poput novcica zvecne pokraj djecakovih cipela. On se sagne i podigne sa ceste sjajni komadic lignita koji mu je zatvorenik dobacio.
Sagne se i zapocne crtati petokrake. Robijas ga je savjetovao i hrabrio. Prve su mu zvijezde bile nepravilne i ruzne, ali malo-pomalo postajale su sve bolje i bolje. Nakon desetak pokusaja, savladao je tehniku crtanja zvijezde iz jednog poteza.
Doslo vrijeme da se cas crtanja plati. Djecak zamahne u pravcu celije, ali se kriska odbije od zeljezne sipke i padne na plocnik pravo u zvijezde. Zamazanu, prasnjavu i malo smrvljenu krisku babo podigne krisku i baci je pravo u ruke robijasu.
* Moj babo Dzevad Tozo, umro je u Gorazdu, novembra 1991. Mozda je i tako bolje jer stvarno previse je dozivjeti dva rata u samo jednom zivotu.
<< BACK
|
|
|
|
|
