 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
|
|
TESANJ |
"Rezultati istrazivanja pokazali su da se radi o posebnim vrijednostima koji bastine gradovi Bosne i Hercegovine, i da ta mreza gradova ima kontinuitet od dva milenijuma..."
Rana historija Pod današnjim se imenom Tešanj prvi put spominje 1461. godine u Povelji kojom kralj Stjepan Tomaševic svome stricu Radivoju Krsticu uz ostalo daruje "i na Usori grad Tešanj". Izmedu 1463. i 1521. godine Tešanj je prelazio cas pod tursku cas pod ugarsku vlast, a u vremenu oko trinaest godina (1463-1476) Tešanj je bio središte Kraljevstva bosanskog i sjedište vojvode Radivoja Kotromanica, clana bosanske kraljevske loze. Kraljevstvo bosansko je tampon-drzava koju su uspostavili i potom dokinuli Turci.
Tešanj ce zatim biti središte nahije, a kasnije i kadiluka kojeg su cinili tešanjska, maglajska i dobojska kapetanija, te varošica Novi Šeher. Kako je granica Otomanskog Carstva pomjerana daleko na sjever, Tešanj je mogao zivjeti i razvijati se u miru. Na lijevoj strani rijeke Usore, na obroncima planina Dubrava i Borja, osnovan je 1531. godine Gazi Husrev-begov vakuf, sa selima Omanjska i Kuzmadanje (Komušina i Planje), a cehaja tog vakufa postao je Gazi Ferhad-beg, sin Iskenderov, sestric sultana Sulejmana Velicanstvenog, koji je osnovao svoj vakuf na desnoj strani Usore. I taj Ferhad-beg, koji se prvi put u povijesnim dokumentima spominje kao sudionik Mohacke bitke (1526), zapravo je najznacajnija licnost za rani razvitak Tešnja.
On je graditelj glavne tešanjske dzamije (Caršijska ili Ferhadija) koju je, kako stoji u vakufnami, sagradio "za Bozije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva". Još je 1557. godine uvakufio mekteb (osnovna škola) i medresu (srednja škola), han, trideset i dva ducana, mlinove, ciftluke (feudalni posjed) Jablanica i Caglici (danas sela), ogromnu svotu novca... Ferhad-beg je umro 1568. godine i sahranjen je pred svojom dzamijom u Tešnju. Epitaf na njegovu nišanu najstariji je islamski natpis u ovom kraju.
Rano se, dakle, u Tešnju pojavljuju školske institucije, a 1856. godine spominju se cak i tri medrese. Prije toga (1761) postojala je Hadzi Muhamedova muallimhana (uciteljska škola). Godine 1867. u tešanjskom kadiluku postojalo je 16 mekteba. Pravoslavna škola u Tešnju osnovana je 1833, a franjevacka 1837. godine u Sivši, selu kod Tešnja koje je centar katolickog zivlja. Sivšu je 1842. godine posjetio fra Ivan Franjo Jukic "radi ustrojstva knjiznice".
Godine 1870. ustanovljena je kiraethana (citaonica). Valja spomenuti i muftiju (najviši muslimanski vjerski autoritet u jednom okrugu) Mustafu Šefki Uzicanina koji je 1868. godine uvakufio vrijednu biblioteku. U historiji Tešnja bitna je i Gradina - utvrda koja dominira okolicom. Prostorno i po površini (6.296 m2) Gradina spada medu najznacajnija utvrdenja u Bosni i Hercegovini. Utvrda na ovom mjestu postojala je, kako su pokazala arheološka iskopavanja, još u prahistorijskom periodu. Kada se u XVII. stoljecu intenzivno pocinje razvijati tešanjska caršija, sazidana i Sahat-kula, visine 18,5 metara. Sahat je ranije pokazivao vrijeme "alaturka", a današnji sahat, koji pokazuje srednjoevropsko vrijeme, donesen je iz Beca 1890. godine i još uvjek dobro radi. Poklon je Fehim-bega Smailbegovica, što se vidi iz natpisa na njegovoj poledini. Kad se, medutim, 1861-1864. godine gradi kolski put Sarajevo - Brod, a potom 1878. i pruga dolinom Bosne, Tešanj ostaje van tranzita i dozivljava stagnaciju. Cak postaje i depopulaciono mjesto. Grad Tešanj imao je 1851. godine oko 9.000 stanovnika, a tu brojku ni do danas nije ponovno dostigao Veliki tešanjski srez ostao je i poslije austrougarske okupacije uglavnom u granicama ranije nahije i kadiluka. Današnja opcina ima priblizno samo jednu trecinu teritorija što ju je srez imao do 1930. godine. U privrednom razvoju Tešanj i dalje stagnira, a Doboj i Teslic izdvajaju se i postaju samostalni srezovi. U naucnim krugovima Tešanj je posebno glasovit zbog vrijednosti koje krije njegova Narodna biblioteka. Bibliotecka je tradicija u Tešnju vrlo duga, jer tu zapravo postoji kult knjige. I u tešanjskoj se pravoslavnoj crkvi nalazi blago. Tu se, naime, cuva zbirka od stotinu iznimno vrijednih ikona nastalih u vremenu od XVI. do polovine XIX. stoljeca. Vec u jesen 1941. godine zbog agresije nacistickih okupatora na bivšu Kraljevinu Jugoslaviju i njene narode, odjekuju ustanicki pucnji u tešanjskom kraju. Borbi protiv okupatora tešanjski je srez dao oko 2.800 boraca od kojih je oko 380 poginulo za slobodu i ravnopravnost, što, nazalost, nije ostvareno ni u bivšoj SFRJ.
Agresija na BiH
Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine ovdje nije docekana nespremno, barem ne u organizacijskom smislu, te je taj organizirani pocetni oblik otpora (Patriotska liga) u fazama oslobodilacke borbe jacao u svakom pogledu (Teritorijalna odbrana RBiH, brigada, Operativna gruga 7 Jug, 37. divizija 3. Korpusa ARBiH, uz efikasno djelovanje pripadnika MUP-a RBiH). Specificnost ovog prostora je njegovo okruzenje. Pad Doboja pod srpsku okupaciju imao je za posljedicu da je Tešanj prihvatio u pocetku oko 30 hiljada prognanih Bošnjaka i Hrvata (2. maj 1992. godine), dok je vec tokom maja i u junu ovaj broj uvecan prognanicima iz Teslica.
Ne treba zaboraviti, mada u daleko manjem broju, prihvatanje i prognanih lica iz Bosanskog Broda i Dervente tokom marta i aprila. Ovo okruzenje prijetilo je opstanku slobodne teritorije, njenom pretvaranju u veoma tešku poziciju enklave, a zatim i uništenja, što je i bio strateški interes agresora. U periodu od juna 1993. godine do aprila 1994. godine postojala je jedinstvena odbrana slobodnih teritorija Tešnja, Doboja i Maglaja, jer je ovaj prostor bio u potpunom okruzenju, izlozen i djelovanju 111. HVO brigade iz Zepca, zajednicki sa agresorom. Agresor je u pocetnoj fazi koristio avijaciju, cesto i sa 4-5 avio-udara dnevno, a kasnije su upotrijebili i 60 razornih raketa zemlja-zemlja (cija je masa oko 2,5 tona, a kolicina eksploziva oko 500 kg), sve vrste artiljerijskih i raketnih oruda, hemijska i druga sredstva, ukljucujuci i najelitnije jedinice iz Srbije.
Jedina pomoc u vrijeme okruzenja bila je akcija UN-a na snabdijevanju hranom ove i ostalih enklava u RBiH ("Padobran"). Namjenska industrija kao i dio civilne proizvodnje nisu prekidale rad. Svi subjekti prešli su na rad po programima za ratne potrebe. Moze se slobodno reci da se bilo u stanju proizvesti sve, a posebno je došla do izrazaja vlastita pamet, pa su programi proizvodnje usvajani "preko noci". Tešanj je sa slobodnim teritorijem Opcine Doboj i sa prognanim stanovništvom opcina Doboj i Teslic, angazovao u odbrani RBiH, te slobode i ravnopravnosti preko 11.000 boraca: 5 brigada (372. ranije 202. viteška garava brdska brigada, 377. ranije 207. viteška pousorska brdska brigada, 375. oslobodilacka brigada, 373. ranije 203. slavna brdska brigada ("Doboj -Bosna) i 374. slavna lahka brigada) uz ucešce 110. slavne HVO brigade, te više samostalnih bataljona i ceta. Uz ove sastave djelovale su i izuzetno dobro organizovane i osposobljene jedinice MUP-a RBiH. Ove jedinice nanijele su teške poraze agresoru i potpuno anulirale njegovu tehnicku nadmoc, a u direktnim borbama uništile su preko 110 tenkova i drugih oklopnih sredstava, te preko 40 artiljerijskih oruda i velike kolicine materijalno-tehnickih sredstava. Ukupan broj poginulih u odbrani ovih prostora je 695, a ranjenih 4.547, od cega je najveci broj civila. Evidentne su i velike materijalne štete na privrednim, stambenim i drugim objektima
<< BACK
|
|
|
|
|
